Ponedjeljak , 21. Maj 2018.
Naslovnica / Aktuelno / REZIME: Valverdeova prva sezona u Barçi

REZIME: Valverdeova prva sezona u Barçi

Čovjek koji je preuzeo ekipu koja je sezonu ranije igrala promjenjivo, završila kao drugoplasirana u ligi, ispala u četvrtfinalu Lige prvaka i uspjela osvojiti “samo” kup, poslije jednog od najčudnijih mečeva u posljednjih nekoliko desetljeća (iz mnogo razloga i faktora), stavljen je na stub srama (zasluženo ili ne, mišljenja su podijeljena). Mnogi mu zamjeraju što je tokom sezone ekipu transformisao iz prepoznatljive formacije 4-3-3 u nešto defanzivniju i na oko ne toliko dopadljivu 4-4-2 taktiku.

Je li na to bio primoran jer je izgubio bitan dio mašine zvane MSN ili je jednostavno previše oprezno ušao u svoju prvu sezonu na klupi najvećeg kluba na svijetu i njegovog najvećeg projekta u dosadašnjoj trenerskoj karijeri…?

Rađanje tiki-take

Svi smo već (ili barem većina nas) nekako nostalgični kada se pomene tiki-taka i ona lepršava igra koju donosi ta filozofija, čiji je utemeljitelj Cruyff, a Guardiola sljedbenik koji je uspio tu filozofiju podići na veći nivo. Svojim dolaskom 2008. godine na klupu Barçe, Pep je postavio temelje ekipe kojoj je ta filozofija kao način života urezana negdje u glavi. Čovjek koji je toliko bio opsjednut nogometom da je živio za tu igru 24 sata na dan, igrače je “tjerao” da razmišljaju o fudbalu i kada su na ručku, pod tušem pa čak i u krevetu. Tako je Pique jedne prilike izjavio da bi, da je Guardiola ostao trener, on napustio klub zbog tolike opsjednutosti i perfekcionizma. Jednostavno, to je trener koji vidi dalje od bilo koga, zapaža detalje kao nijedan trener na svijetu, koji je psiholog, manijak i zaljubljenik u svoj posao u tolikoj mjeri da to doseže i iza granica fudbalske opsesije.

Samo neki od primjera njegove čudne percepcije nogometa jesu oni da su svi tereni u trening centru i na Camp Nou morali imati dužinu trave od 19 milimetara (?!) i da je igrače pred velike mečeve motivisao puštajući u svlačionici svima dobro poznatu pjesmu Viva La Vida (Coldplay). Ali vratimo se na to zašto pominjemo Guardiolu u jednom ovakvom tekstu? Pa to je jednostavno nemoguće izbjeći kada želimo porediti (ne)uspjehe svih prije i poslije Guardioline ere – ere u kojoj je postavio visoke standarde svojim taktikama, idejama i filozofijom. Imao je veliki uticaj i na unaprijeđenje igre Messija, koji je pod njegovim vodstvom postao ono što je i danas – najbolji na svijetu. Iz tog razloga je nezahvalno upoređivati Guardiolu s bilo kojim trenerom koji će doći poslije njega, jer je Pep sam po sebi veoma karizmatičan i neobičan, a prije svega sjajan trener čiju filozofiju ne bi trebao kopirati niti jedan trener. To je i nemoguće dostići u ovom vremenu, kada je sve manje igrača kao što su Xavi, Iniesta, Busquets, a pogotovo Messi. Njegovim odlaskom (pokazat će se kasnije kroz godine) prestaje i stil igre i način života, ta famozna tiki-taka. Te godine kada je odlazio (u kasnijim intervjuima otkriva) spomenuo je upravi da bi za svog nasljednika volio vidjeti tadašnjeg trenera Olympiakosa koji se vraćao kući poslije uspješnih sezona na klupi grčkog velikana.

Čovjeka koji je na svoj način perfekcionista i psiholog, veliki taktičar, a na kojeg ćemo čekati do ljeta 2017.

Neki novi stil i nogometna filozofija

U ljeto 2017. dolaskom Ernesta Valverdea na (užarenu) klupu voljenog nam kluba, velika većina nas je očekivala povratak napadačkom nogometu kao što ga je igrao Pep. Uzimajući u obzir način na koji su igrale njegove prijašnje ekipe, dalo nam je za pravo da se nadamo da će Barcelona opet igrati prepoznatljiv i lepršav nogomet, iako sada bez Xavija i s Iniestom koji je već u poznim igračkim godinama. Ali sve to je bilo manje-više zanemareno jer tu je bio famozni MSN koji je bio strah i trepet za svakog protivnika. Predviđan im je epitet najubojitijeg trija u historiji ove igre…

Međutim, onda kao grom iz vedra neba dolazi vijesto odlasku Neymara što je donijelo potvrdu sumnji u (ne)sposobnost trenutne uprave kluba. Otišao je važan kotač u mašini zvanoj MSN, a doveden je Dembele koji je trebao da popuni tu prazninu u napadu.

Saga oko transfera Coutinha trajala je predugo da bi se realizovala tog ljeta čime je Valverde ostao bez veoma bitnog igrača za 4-3-3 sistem, koji smo svi sa nestrpljenjem iščekivali. Doveden je i Paulinho, čiji transfer je također bio u rangu odlaska Neymara – prilično iznenađujući. Valverde je pokušao sa sistemom 4-3-3 sa Dembeleom u napadu (kao rezervna opcija tada je tu bio i Deulofeu), ali nije to bilo ni približno ubjedljivo kao ranije.

Tada Valverde uviđa nešto što mnogi od nas nisu primijetili: ova ekipa će morati igrati nogomet drugačiji od onog na koji su navikli. Nije tog ljeta dobio adekvatne igrače koji će nadomjestiti (nikad prežaljenog) Xavija kao ni u napadu Neymara. Tako je u sezonu krenuo sa formacijom 4-3-3 sve do ozljede Dembelea kada je morao mijenjati formaciju i taktičke zamisli jer nije imao adekvatnu zamjenu za njega.

Valverde je poznat u trenerskim krugovima kao “kameleon” kada su taktike u pitanju (vrlo brzo se prilagođava situaciji s igračkim kadrom kojim raspolaže te vješto podešava momčad u 4-4-2, 4-3-3 ili 4-2-3-1). Od tog trenutka kreće igra Barcelone koja se nije isticala ljepotom i lepršavošću, ali je donosila rezultate. Učinkovitost takvog stila igre, gdje je fokus na izvršavanju prije svega odbrambenih zadataka, osjetio je i najveći rival Real Madrid koji je lakše od očekivanog poražen i nadmudren usred Madrida. Nastavio je Valverde i niz bez poraza u La Ligi pa je postavio i rekord od 40 utakmica u kojima je neporažen, a koji i dalje traje.

Igrama u Ligi prvaka, također nije plijenio u ljepoti koliko je želio rezultat, pa su tako okončali grupnu fazu kao prvoplasirani i za protivnika u knock-out fazi dobili uvijek nezgodni Chelsea. Ta prepreka je rješena Messijevom genijalnošću i opet tvrdom i defanzivnom igrom. Onda je došao taj meč protiv Rome, u kojem se vidjelo da Valverdeu ipak nedostaje tog internacionalnog iskustva, pa poslije prve utakmice i pobjede od 4-1, on ne uspijeva održati tu prednost i dešava se hladan tuš i ispadanje od Rome. Neki će reći zbog loših taktičkih odluka, drugi zbog manjka rotacija u ekipi, a neki će kriviti i igrače zbog opuštenog pristupa u revanšu.

Bilo kako bilo, a kako je i jedne prilike veliki Cruyff (Valveredov trener iz perioda dok je nastupao za Barcelonu) izjavio: “Kao igrač je bio vrlo pametan, uvijek zainteresiran učiti i usavršavati se. Kao trener on je danas jedan od napripremljenijih i najtalentiranijih u Španiji“, Valverde je sigurno izvukao neke pouke iz meča sa Romom. Barcelona je u njemu dobila pedantnog trenera, posvećenog taktičkim detaljima i sigurno zvjerski strpljivog dok iste te detalje ne realizira.

Činjenica je da je Barça trenutno sastavljena iz dva dijela: Messija i svih ostalih. Definitivno je jasno da će Ernesto i iduće sezone graditi ekipu oko njega, kao što je to radio Guardiola. Samo je pitanje koliko će imati podršku trenutne uprave koja se, ruku na srce, baš i nije pokazala vještom i sposobnom prilikom realizacije mnogihtransfera.

Također je bitno naglasiti da je Barcelona odabrala izuzetno racionalnog trenera, čovjeka koji je odbijao Real Madrid (klupu tada preuzeo Benitez). Odbijao je on već dva puta i Barcelonu, prije i poslije trenerske epizode Gerarda Martina i to iz lojalnosti prema Athleticu. Historija ovih njegovih odluka pokazuje da Valverde ne žuri s odlukama i ne gubi glavu, svjestan da sve dolazi u svoje vrijeme.

Nadamo se da će Valverde iduće sezone podići trenutnu igru na viši nivo, poučen ovosezonskim mečevima i da će mu sljedeća sezona biti uspješnija od prve u kojoj će debitovati s dva trofeja.

 

*Stavovi izraženi u ovom članku pripadaju autoru i ne odražavaju nužno uređivačku politiku stranice.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *